КалендарВладимир Јовановски

Поезија

СПОРЕДНО НЕБО

ZEV NAD ZEVOVIMA

Ohola greska

Bila jednom jedna greska

Tako smesna tako mala

Da je niko ne bi ni primetio

Sama sebe nije htela

Ni da gleda ni da cuje

Sta sve nije izmislila

Ne bi li dokazala

Da u stvari ne postoji

Izmislila je prostor

Dokaze svoje u njega da smesti

I vreme da joj dokaze cuva

I svet da joj dokaze vidi

Sve sto je izmislila

Nije bilo tako smesno

Ni tako malo

Ali je naravno bilo pogresno

Je li moglo biti drugacije

Mudar trougao

Bio jednom jedan trougao

Imao je tri strane

Cetvrtu je skrivao

U svom uzarenom sredistu

Danju se peo na svoja tri vrha

I divio se svome sredistu

Nocu se odmarao

U jednom od svoja tri ugla

Zorom je gledao svoje tri strane

U tri uzarena tocka pretvorene

Kako se u nepovratu plavom gube

Vadio je svoju cetvrtu stranu

Ljubio je lomio triput

I ponovo je na staro mesto skrivao

I opet je imao tri strane

I opet se danju peo

Na svoja tri vrha

I divio se svome sredistu

I nocu se odmarao

U jednom od svoja tri ugla

ZNAMENJA

Glava beskucnica

Glava odsecena

Glava sa cvetom medju zubima

Luta oko zemlje

Presretne je sunce

Ona mu se pokloni

I nastavi put

Presretne je mesec

Njemu se osmehne

I ne prekine put

Zasto na zemjlu rezi

Ne moze li da se vrati

Ili zauvek da ode

Usta ce joj znati rascvetala

Osudjeni bodez

Nag sivooki bodez

Nasred Mlecnog Puta lezi

Kako se samo pracka

U zvezdanoj prasini

Da li je krvi zedan

Kako samo uvis skace

Da li hoce senku svoju

Nevinu da zakolje

I kako ostricama seva

Seva na sve strane

Da li nekome znake daje

Obilaze ga povorke zvezda

I ostavljaju prazan prostor

U obliku srca oko njega

Gde je preslavna ruka

Koja ga je onamo hitnula

Da ga ponovo prihvati

RAZMIRICA

Plodan zar

Preseci se uzduz nulo

Da se i mi uspravimo

Zar ste toliko porasli

Igrajuci na mom zaru

Preseci se popreko nulo

Da i mi ruke rasirimo

Zar ste vec spremni da sami

Na izvor mog zara uzletite

PODRAZAVANJE SUNCA

Pripreme za docek

Podizemo kapiju

Od svojih rascvetalih kostiju

Na ulazu u nebo

Prostiremo pola duse

Uz jednu padinu neba

Smisljamo trpezu

Od svojih skamenjenih dlanova

Na samom vrhu neba

Prostiremo pola duse

Na drugu padinu neba

Gradimo postelju

Od svoga razlistalog srca

Na izlazu iz neba

Radimo sve ovo u mraku

Sami bez pomoci vremena

Pitamo se jesu li to stvarno

Pripreme za docek

Ili samo za ispracaj

Strano sunce

Iz cije li je glave ispalo

Ovo kopile jednooko

Za kime sada zvera

Za kime se kotrlja

Po nebeskoj ledini

Zasto nam meru uzmima

Spalilo bi nas slatko

Ko da smo mi odavde

Pobesnelog njegovog oca

Hladnom vodom polili

Bolje neka se ohladi

Pogresilo je nebo

(изд. Нолит – Белград)

ФејсбукВајберЕ-поштаСлучаен запис